Prikupljanje heraldičke i sfragističke građe započelo je od samih početaka djelovanja Narodnoga muzeja sredinom 19. st., dok je sama Zbirka heraldike i sfragistike oformljena početkom 70-tih godina 20. stoljeća. Sastoji se od preko 5000 predmeta (grbovnica, grbova, rodoslovlja, pečatnjaka i pečata) koji obuhvaćaju razdoblje od 14. do kraja 20. stoljeća i provenijencijom su vezani za područje kontinentalne, središnje Hrvatske.

 Zbirka heraldike sadrži predmete nastale između 16. i kraja 20. stoljeća. Značajnu no opsegom manju skupinu čine grbovnice koje svjedoče o staleškom društvu i pravnom segmentu podjele plemstva na prostorima hrvatskih povijesnih zemalja od 16. stoljeća do raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine kada prestaje podjela plemićkih naslova. Grbovnice pripadaju domaćem vojnom plemstvu izniklom iz visokog krajiškog zapovjednog kadra (npr. Grbovnica Martina Kneževića i Franje Jelačića) te stranom koje je steklo hrvatski indigenat. Razlikujemo listine na pergameni, te grbovnice u obliku knjige, najvećim brojem iz vremena Marije Terezije.

Grbovi čine najbrojniju i tipološki raznoliku skupinu predmeta koji su, ovisno o svom porijeklu i izvornoj funkciji, grupirani u nekoliko podskupina. Najstarije akvizicije muzeja od izuzetnog povijesnog i umjetničkog značenja su drveni, polikromirani donatorski grbovi svjetovnih i crkvenih velikaša nastali u razdoblju baroka tijekom 17. i 18. stoljeća koji su izvorno bili dijelom crkvene oltarne plastike (npr. grb knezova Zrinskih, i grofova Drašković i Erdödy). Pored obiteljskih grbova većinom oslikanih na papiru u razdoblju historicizma, srodnu skupinu čine i spomen grbovi među kojima osobito mjesto zauzimaju metalni grbovi vojnih zapovjednika Hrvatsko-slavonske vojne krajine, nastali poč. 20. st. za prostorije Glavnoga vojnog zapovjedništva u Zagrebu. Od stanovite dokumentarne vrijednosti je i skupina državnih i teritorijalno-upravnih grbova (hrvatskih povijesnih zemalja, pokrajina, gradova, općina i županija) te grbovi društava nastali krajem 19. stoljeća.

Posebnu tipološku skupinu unutar Zbirke predstavljaju rodoslovlja plemićkih obitelji (npr. Sermage, Patačić, Högger, Affry, Nugent, Eltz) izrađena u pravne ili pak privatno dekorativne svrhe (npr. Ratkaj, Babonić-Blagajski, Janković).

 Zbirka sfragistike sadrži pečatnjake i pečate nastale od 14. do sredine 20. stoljeća koji se prema provenijenciji, sadržaju i tipologiji dijele na dvije skupine.

Starija sfragistička građa obuhvaća pečatnjake načinjene od mjedi, željeza ili bakra od kojih je većina nastala tijekom 19. stoljeća, a odnose se na institucije Habsburške i Austro-Ugarske Monarhije. Manju tematsku cjelinu čine pečatnjaci Napoleonovih Ilirskih provincija. Predmeti su grupirani u slijedeće kategorije: upravne ustanove (npr. Hrvatski sabor, županije, gradovi); pravosuđe (sudovi i javno bilježništvo); vojne jedinice i ustanove; odgojno obrazovne ustanove (škole s područja Hrvatsko-slavonske vojne krajine); kulturu i znanost (društveno-kulturne institucije, povijest Muzeja, društva); gospodarstvo (cehovi, trgovci, financijski, carinski i poštanski uredi); vjerske ustanove (crkve, biskupije, kaptoli, župni uredi, bratovštine, redovi, samostani); obiteljske i osobne pečatnjake i pečate svjetovnih i crkvenih velikaša (npr. Josip Jelačić, Ivan Mažuranić, Metel Ožegović). Znatan broj starije sfragističke građe odnosi se i na skupinu pečata otisnutih u crvenom vosku kojima predstoji skorašnja znanstvena i stručna obrada.

Novija sfragistička građa posebna je skupina predmeta koja obuhvaća pečatnjake nastale za vrijeme II. svjetskog rata, a obuhvaća partizanske pečatnjake ručne izrade nastale na oslobođenim područjima tijekom Narodnooslobodilačke borbe te pečatnjake institucija Nezavisne Države Hrvatske i talijanskih okupacijskih vlasti. U Zbirci se čuva i veći broj administrativnih pečatnjaka upravnih, sudskih i vojnih institucija Narodne Republike Hrvatske s područja grada Zagreba nastalih 50-tih godina 20. stoljeća.

Kustosica Zbirke 

Matea Brstilo Rešetar, viša kustosica