U nadi da će za generacije koje dolaze bogate zbirke Hrvatskog povijesnog muzeja biti čuvane i prezentirane u primjerenijim prostorima, te da će "privremeni" dom Muzeja, palača Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch, ostati očuvan kao reprezentativan plemićki dom, činimo ovaj prvi korak ka ponovnom otvaranju što više njezinih skrivenih prostora posjetiteljima.

Bliži se pedeseta obljetnica otkada je Povijesni muzej Hrvatske, čiji je Hrvatski povijesni muzej sljednik, kao "privremeno rješenje" smješten u palaču Vojković - Oršić - Kulmer - Rauch na zagrebačkom Gornjem gradu. Palača je odavno postala premalena za nacionalni muzej sa velikim zbirkama. Kako je broj muzejskih predmeta rastao, pa su se njihova spremišta širila, izložbeni se prostor tijekom godina sveo tek na južno krilo prvoga kata i lapidarij u podrumu. Prostora za stalni postav s prikazom hrvatske povijesti, kakav se od nacionalnog muzeja očekuje, nema niti izdaleka dovoljno. Od niza različitih rješenja akutnog prostornog problema koja su predlagali i predlažu ravnatelji Muzeja na žalost niti jedno nije realizirano. Muzej stoga u okvirima svoje izložbene djelatnosti postavlja dva tipa izložbi - povijesne izložbe, koje obrađuju pojedina razdoblja naše povijesti, i izložbe iz muzejskih zbirki. Ovom prilikom pred posjetiteljima je izložba koja se ne može svrstati niti u jednu od te dvije kategorije: izložba o životu u jednoj palači, zapravo u palači muzeja.

Palača u kojoj Muzej "stanuje", sagrađena prije točno 240 godina, često se ističe kao "najljepša zagrebačka barokna palača". Ova izložba nudi palaču u "čistom izdanju", uz minimalne intervencije u prostoru, korištenje zidova onakvih kakvi jesu i bez zatvaranja prozora. Otvoreni su neki prolazi koji inače posjetiteljima nisu dostupni - stepenice za poslugu i loženje peći..., zatim dvije manje pomoćne prostorije u prizemlju, što sve predstavlja dio ove pomalo neobične izložbe, u kojoj je glavni izložak sama palača.

Podaci o gradnji palače 1764. g. dobro su nam poznati, a prezentirani su u uvodnom dijelu izložbe nacrtima palače iz 1780. i 1801. godine i maketom palače, a popraćeni su i vedutama zagrebačkog Gornjeg grada s kraja 18. i iz 19. stoljeća. U drugom su dijelu izložbe prikazani interijeri palače kako su mogli izgledati u vrijeme njezinih nekadašnjih vlasnika - obitelji Vojković, Oršić, Kulmer i Rauch. Za svaku od tih obitelji izrađeno je rodoslovlje, prikazan je obiteljski grb i navedeni su važniji podaci o njezinim istaknutijim članovima i posjedima. Za prikazivanje plemićkih interijera korišteni su, uz portrete vlasnika i njima srodnih obitelji, namještaj i brojni predmeti iz drugih plemićkih obitelji, odabrani iz bogatih muzejskih zbirki.

Sa željom da bar u maloj, nama danas mogućoj, mjeri oživimo duh prošlih vremena kada su se u njoj održavali sjajni balovi, u velikoj dvorani izložen je niz portreta vladara i članova plemićkih obitelji koje su živjele na našim prostorima tijekom 17. i 18. stoljeća.

Vrijeme od 1931. pa sve do pretvaranja zgrade u privremeni "dom" Povijesnog muzeja Hrvatske obilježili su zagrebački gradonačelnici koji su u palači imali svoje urede; iz njihova vremena sačuvan je dio namještaja koji je ovom prilikom prvi put izložen. Mnogi vjerojatno ni ne znaju da je upravo u ovoj palači stolovao gradonačelnik Većeslav Holjevac sve do preseljenja u novu vijećnicu u Ulici grada Vukovara. Godine 1959. palača je pretvorena u muzejsku zgradu i time je dobila svojevrsni "dvostruki" pečat kulturnog dobra prvoga reda.

Život Muzeja u palači obilježio je, uz onaj unutarnji, posjetitelju nevidljiv segment prikupljanja, čuvanja i obrađivanja muzejskih predmeta, i javni segment djelovanja - niz izložbi i predavanja, predstavljenih plakatima. Na kompjuterskom informativnom pultu sve su muzejske zbirke predstavljene najznačajnijim predmetima.