Reski, sarkastični, dijabolični glas kojim je Janko Rakuša u ulozi Smerdjakova to govorio, kao i mržnja s kojom je gledao Ivana – sve je to uzdiglo znamenitu scenu iz „Braće Karamazovih“ Dostojevskog na rang posljednjeg suda i gledalište je sjedilo satrveno. Mnogi su naši daroviti glumci igrali Smerdjakova prije i poslije Rakuše, ali kad su ga nekoliko godina nakon te predstave ustaše objesile, kroz Zagreb je protutnjalo: „Objesili su Smerdjakova."
Janko Rakuša je bio angažiran u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu od 1934. sve do smrti, u veljači 1945. Kao osvjedočeni antifašist i marksist bio je od prvih dana NDH aktivist NOP-a. Prvi put je uhapšen 1. travnja 1942., uoči proslave prve godišnjice NDH u kazalištu, a drugo hapšenje dogodilo se na Badnjak, 24. prosinca 1944. Zajedno s još 29 talaca obješen je 10. veljače 1945., na stup pored ceste između Remetinca i Savskog mosta (glumac Joso Martinčević doći će izbezumljen u Kazalište kazujući okupljenima kako je vidio obješenog kolegu). Dana 21. prosinca 1945. sahranjen je u zajedničku grobnicu na zagrebačkom Mirogoju, a u Folnegovićevom naselju u Zagrebu postoji i danas ulica koja nosi njegovo ime. Posljednji nastup Rakuša je imao 17. prosinca 1944. u komediji Kalmana Mesarića „Gospodsko dijete“.
Rođen je 15. svibnja 1901. u Mihalovcima kod Ormoža. U trećoj godini života umire mu majka te postaje siroče i općinsko dijete. Nakon osnovne škole u Ormožu, odlazi u sjemenište u Ljubljani i pohađa gimnaziju. S napunjenih 18 godina odlazi iz sjemeništa. Dvije godne provodi kao član ljubljanske Drame (1919.-1921.) i završava glumačku školu. Nakon Ljubljane slijede angažmani u Sarajevu, Skoplju, Mariboru, Beogradu, Osijeku, Varaždinu i Splitu da bi 1934. kao jedan od dramskih prvaka dobio stalni angažman u HNK u Zagrebu gdje ostaje sve do smrti. Za njegovog neprekidnog desetogodišnjeg djelovanja u HNK u Zagrebu bilo mu je povjereno preko stotinu glavnih uloga (npr. Raskoljnikov u „Zločinu i kazni“ Dostojevskog, Knez od Aragona u „Mletačkom trgovcu“ Shakespearea, Stebalce u Cankarovoj drami „Za dobro naroda“, Ananasov u „Milijun muka“ Katajeva, nenadmašivi Mefisto u Goetheovom „Faustu“ te već spomenuti nezaboravni Smerdjakov u „Braći Karamazovima“). Osim brojnih kazališnih uloga, glumio je i u prvom hrvatskom dugometražnom igranom filmu „Lisinski“ iz 1944. godine i nikad finaliziranom, posljednjem filmu NDH „Radium – izvor zraka“ (1944./45.).
Hrvatski povijesni muzej je u ožujku 2016. godine otvorio izložbu „'45.“, na kojoj je unutar podcjelina Kazalište i Film prezentirana priča o Janku Rakuši. Par dana nakon otvorenja, izložbu je posjetio Denis Bavčević, nećak Jerke Rakuše (supruge Janka Rakuše), koji je nedugo zatim Muzeju posudio raznovrsne predmete koji su pripadali Janku Rakuši, a koje je sve do svoje smrti (početkom 21. stoljeća) čuvala Jankova udovica Jerka. Ovom virtualom izložbom, koja je nastala zahvaljujući suradnji s obitelji Bavčević, a povodom obilježavanja 115. godine od rođenja Janka Rakuše, Muzej javnosti prvi put prezentira predmete koji, uz to što su vrijedno svjedočanstvo turbulentnog vremena, prvenstveno svjedoče o životu i tragičnoj sudbini jednog velikog glumca.
_______________
Autorica izložbe: Ana Filep
_______________
Literatura:
Baković, Ivica. Kazalište kao mjesto pamćenja u Hrvatskom Faustu Slobodana Šnajdera. // Dani hvarskoga kazališta : Pamćenje, sjećanje, zaborav u hrvatskoj književnosti i kazalištu. Zagreb ; Split : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti : Književni krug Split, 2011. 323-341
Banović, Snježana. Država i njezino kazalište : Hrvatsko državno kazalište u Zagrebu 1941. – 1945. Zagreb : Profil knjiga, 2012.
Dujšin, Dubravko. Smrt Janka Rakuše. // Novi svijet : popularni tjednik za svakoga, br. 1. Zagreb : Konzorcij novinara, 8. studenog 1945. 7-8
Horvat, Josip. Preživjeti u Zagrebu : Dnevnik 1943. - 1945. Zagreb : Matica hrvatska, 1989.
Hrvatski slikopis : časopis za slikopisnu umjetnost, br. 11, god. II. Zagreb, 1. studenog 1943.
Ivanuša, Vilko. Janko Rakuša. // Glas rada : organ Jedinstvenih sindikata radnika i namještenika Jugoslavije za Hrvatsku, br. 6. Zagreb : Zemaljski Akcioni odbor Jedinstvenih sindikata radnika i namještenika za Hrvatsku, 8. veljače 1946.
Ivanuša, Vilko. Čovjek i umjetnik : Janko Rakuša. // Kazalište : informativni list Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, br. 22-25. Osijek : HNK-Informativni centar, svibanj - listopad 1968. 7-9
Ivanuša, Vilko. Ono što se ne zaboravlja : Janko Rakuša. // Kazalište : informativni list Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Osijek : HNK-Informativni centar, 16. – 31. listopada 1975. 5
Ivanuša, Vilko. Janko Rakuša : kazališni umjetnik. // „Straža“ – Danas, br. 2. 1978.
Petričević, Jozo. Deset tisuća veličanstvenih : borba zagrebačke partijeke organizacije u okupiranom gradu : Intervju Lutve Ahmetovića specijalno za „Zagrebačku panoramu“. // Zagrebačka panorama. Zagreb : Privreda, 1978.
Radium – izvor zraka : novo djelo hrvatske slikopisne proizvodnje. // Hrvatski slikopis : časopis za slikopisnu umjetnost, br. 8, god. III. Zagreb, 1. kolovoza 1944. 3-4
Radium : novi uspjeh hrvatske slikopisne proizvodnje. // Sve za Hrvatsku : slikovni časopis hrvatskog borca, br. 5, god. II. Zagreb : Odgojni odjel Ministarstva oružanih snaga, ožujak 1945.
Rafaelić, Daniel. Kinematografija u NDH. Zagreb : Naklada Ljevak, 2013.
U spomen Janku Rakuši : od njegovih drugova, suradnika u N.O.P. // Kazališni list : tjednik Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, br. 22, god. 1045./46. Zagreb ; HNK, 9 veljače 1946. 4-8
Ungaro, Draga. Posljednja uloga Janka Rakuše : heroji u sjećanju svojih najdražih. // Nedjeljni Vjesnik, br. 12. 25./26. svibnja 1975.
Žižić, Željko. Životna uloga Janka Rakuše. // Arena, br. 897. Zagreb ; Arena, 9. ožujka 1982. 30-31