1.Uvod
Oltar koji predstavljamo jedan je od najreprezentativnijih oltara ne samo iz fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, već iz fundusa ukupne kasnobarokne crkvene baštine Hrvatske. Osim ikonografskog motiva „Obraćenja sv. Pavla“, oltar je značajan i kao primjer stilske vrsnoće, a zanimljiv je i put njegova kretanja od izvornog mjesta za koji je naručen do sadašnje muzejske pozicije, isto kao što je zanimljiv i trag izmjena njegovih sponzora, vlasnika i funkcija.
2.Od izvorne namjene do muzejskog statusa
Oltar „Obraćenja sv. Pavla“ iz HPM-a je izrađen 1760. godine, gotovo istovremeno kada i palača Vojković Oršić Rauch (1764. g.) u kojoj je smješten fundus HPM-a, no prvotno je oltar bio naručen za crkvu sv. Marka u Zagrebu, ondašnju veliku riznicu barokne skulpture. U crkvi sv. Marka je oltar stajao u blizini trijumfalnog luka i kao većina oltara te crkve bio je sponzoriran cehovskim sredstvima. Pripadao je cehu čizmara čiji su članovi birali starješine ceha svake godine, 25. siječnja, na blagdan Obraćenja sv. Pavla Apostola.
To je jedini sačuvani oltar iz Markove crkve koji stjecajem okolnosti nije završio kao “rasuti teret”, već je u doba obnove crkve, nakon potresa i za vrijeme Schmidt-Bolléove restauracije (1876-1882), uklonjen pa je dospio u kapelu bivšeg Patačićeva dvorca u Zajezdi. Kipovi s ostalih oltara Markove crkve završili su u privatnom posjedu ili su bili deponirani na tavanu bivše ženske kaznionice u Savskoj cesti, a od 1911. godine su u Muzeju grada Zagreba.
Sačuvani oltar Obraćenja sv. Pavla je 1872. godine za svoga sina Miroslava, kupio intendant Hrvatskog narodnog kazališta, Mirko pl. Halper. Tada je oltar preseljen u kapelu sjevernog bočnog krila dvorca u Zajezdi gdje mu je apliciran grb novih vlasnika obitelji Halper-Sigetskih. U vrijeme priprema izložbe „Universum sacrum“ (HPM, 2004.) oltar je restauriran i tada je otkriven stariji slikani sloj s natpisom: “S. D. M. ANNA SAN(C) NATA DE GERLICHISCH 1760” što upućuje da je Ana Gerličić, čije se ime pojavljuje na grbu, vjerojatno sponzorirala dio izrade ili pozlate oltara iz 1760. godine.
3.Stilska obilježja
Stilski je riječ o kvalitetnom tipu rokoko retabla (središnji dio oltara) s ukrašenim tordiranim pilastrima na mjestu stupova i obiljem ornamentike rocaillea u kompaktnim formama. Osim centralne teme Pavlova obraćenja, sa strane su na niskim konzolama dvije dražesne svetice zahvaćene u kontrapostu, lepršavih pokreta, odjevene u duge raskošne haljine s čipkama, te ukrašene krunama i perlama. Njihova nježno naklonjena lica i oči spuštena pogleda čine ih izuzetnim drvorezbarskim ostvarenjima u cjelokupnom korpusu naše barokne plastike. Oltar je duže vrijeme bio pripisivan gradačkom kiparu Josipu Trenku, koji je u šezdesetim godinama 18. stoljeća radio jedan oltar za crkvu sv. Marka, no prema novijim istraživanjima ta atribucija više nije aktualna.
4.Ikonografija
U niši središnjeg dijela oltara je prikazana jedna od najpoznatijih pavlovskih tema koja prikazuje trenutak Pavlovog pada s konja na putu u Damask, gdje je Pavao poslan da rastjera kršćanske zajednice. Pavao je rođen u Tarzu u Maloj Aziji i porijeklom je Židov, a po ocu je naslijedio rimsko građansko pravo, zato i nosi oklop rimskog vojnika. U dramatičnoj situaciji pada s konja Pavao biva obasjan i oslijepljen jakom nebeskom svjetlošću uz snažno odzvanjanje Isuova pitanja: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?“ Iznenađen i prestrašen Pavao se je nakon toga događaja preobratio i promijenio ime Savao u Pavao, opet je zatim progledao i postao jedan od najvećih širitelja kršćanstva. Od tada je poznat kao “Apostol naroda” (pogana) jer je kršćansku poruku prenosio nežidovskim narodima.
Interpretacija motiva pada s konja ima porijeklo u srednjovjekovnoj tradiciji prikaza palog jahača čija se figura koristi kao simbol jednog od Sedam smrtnih grijeha, za grijeh oholosti.
Jedno od najboljih likovnih ostvarenja dramatične scene Obraćenja sv. Pavla naslikao je 1601. godine poznati talijanski umjetnik Caravaggio čija se maestralna kompozicija „Obraćenje Sv. Pavla na putu u Damask“ nalazi u kapeli Cerasi, poznate rimske crkve Santa Maria del Popolo.
5. Literatura:
Baričević, Doris (1992) Barokna skulptura na Gradecu, Zagrebački Gradec 1242-1850: Grad Zagreb
Ladović, V. (1968) O baroknoj plastici iz crkve sv. Marka. Zbornik radova Iz starog i novog Zagreba IV: MGZ
Pavičić, Snježana (2004), Universum sacrum: Sakralno kiparstvo u Hrvatskome povijesnom muzeju u Zagrebu HPM, Zagreb
Šercer, Marija (1991) Stari zagrebački obrti: PMH, Zagreb